The Show Must Go On!
Prije neki dan, točnije, 14.03. napustio nas je g.Josip Ružička, voditelj rasvjete u osječkom HNK.
Rijetko koga, (iz svoje neke glupe, urođene snobovštine), nazovem gospodinom. Ali g. Josip je , čak i po tim pretjerano strogim kriterijima, bio baš Gospodin.
Nisam, nažalost imao prilike dugo surađivati sa njim. Tek možda dvije godine otkako sam u HNK - Osijek. Ali i za to kratko vrijeme, shvatio sam ko je taj tihi, legendarni čovjek. Uvijek staložen, miran, odmjeren. Čak je i njegov redovito ljubazni pozdrav, kada se sretenete sa njim u prolazu, dolazio iz neke njegove tišine. Kao da se plašio da glasnim pozdravom ne naruši harmoniju kuće u kojoj je radio sa nama.
Kao takav, stari majstor, točno je znao procjeniti glumce, redatelje, predstavu. Sve u sebi i tiho. Ali se ipak nekako vidjelo koje je predstave volio, koje dijelove predstava shvaćao kao važne, koje je glumce cijenio. Prešutno se znalo i koje je krive poteze redatelja htio oplemeniti. Jer mu je bilo stalo do svake predstave. Jer je znao da njegovo osobno mišljenje o nečijem liku ili djelu ne smije pobijediti onu staru - THE SHOW MUST GO ON! Čovjek je znao svoj posao. I volio ga kao pravi dječački zaljubljenik u kazalište.
Otišao je samo par dana pred svoju premijeru predstave "Hana i Hana". Otišao je tiho, kako je i živio. I nakon njegovog odlaska, kazališni život se prešutno nastavio. Iz njegovih bilješki, (koje sam uvijek zamišljao kompliciranije od Teslinih), izrađeno je svijetlo za predstavu. Jer premijera mora ići. I nevjerojatno je kako njegov duh i dalje bio tu i svjetlucao u zraku. Znate ono, kada zrak svjetluca kad se upali reflektor.
Dragi Josipe, bila mi je čast poznavati te.